Da li klor u vodi izaziva rak?

Kloriranje vode je uobičajena praksa koja se koristi za dezinfekciju pitke vode, no često se postavlja pitanje: izaziva li klor u vodi rak? Mnogi potrošači, osobito oni koji koriste filtere za vodu, često su zabrinuti zbog potencijalnih zdravstvenih rizika povezanih s postupkom dezinfekcije vode kemijskim sredstvima. U ovom članku istražit ćemo ovu temu, oslanjajući se na znanstvena istraživanja i nove podatke.

Osnovne informacije o kloru koji se koristi za dezinfekciju vode

Klor se koristi u procesu dezinfekcije vode kako bi se uklonili štetni mikroorganizmi, poput bakterija i virusa. Međutim, tijekom kloriranja mogu nastati nusproizvodi, a jedan od najpoznatijih su trihalomethani (THM), za koje se smatra da imaju potencijal kancerogenih svojstava. Prema istraživanju iz 2006. godine, povezanost između kloriranih voda i rizika od raka, posebno raka mjehura, bila je predmet rasprava među znanstvenicima.

Meta-analize iz 1992., 2003. i 2004. godine sugerirale su da dugotrajna konzumacija klorirane vode može dovesti do malih povećanja stope raka mjehura, osobito među muškarcima. Ove analize uzimale su u obzir različite rizike, poput dobi, socioekonomskog statusa i pušenja.

Novija istraživanja o dezinfekciji vode pomoću klora

Nakon 2006. godine, provedena su dodatna istraživanja koja su nastavila ispitivati potencijalne rizike od klora u vodi. Jedno od važnih istraživanja iz 2016. godine analiziralo je podatke iz više od 300 studija i zaključilo da je i dalje prisutna mala povezanost između izloženosti trihalomethanima i rizika od raka, no naglašeno je da su ti rizici mali i često beznačajni u usporedbi s prednostima kloriranja.

Osim toga, istraživanje objavljeno 2020. godine ukazalo je na to da su u područjima gdje se kloriranje nije primjenjivalo, poput određenih dijelova Afrike, zabilježeni značajni porasti bolesti prenesenih vodom, kao što su kolera i tifus. Ovo dodatno naglašava važnost održavanja sigurnih standarda dezinfekcije.

Agencije i preporuke o kloru u vodi

Agencije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Agencije za zaštitu okoliša (EPA) nastavile su pratiti kvalitetu vode i izdavati preporuke. EPA je postavila maksimalnu dopuštenu razinu trihalomethana u pitkoj vodi na 80 mikrograma po litri, dok su mnogi gradovi, uključujući New York, prosječno zabilježili razine koje su bile daleko ispod tog praga.

Evo nekoliko relevantnih podataka o kloru u pitkoj vodi u Europi:

1. Standardi kvalitete vode: Europska unija postavlja stroge standarde kvalitete za pitku vodu, uključujući ograničenja za trihalomethane i druge nusproizvode kloriranja. Direktivom o pitkoj vodi (98/83/EZ) regulirani su maksimalni nivoi kontaminanata u vodi.
2. Kvaliteta vode: Prema Europskoj agenciji za okoliš (EEA), kvaliteta pitke vode u Europi je općenito visoka. Većina država članica redovito provodi analize i prati razine klora i njegovih nusproizvoda.
3. Izloženost kloru: Istraživanja pokazuju da se u mnogim europskim zemljama klor koristi za dezinfekciju vode, ali razine trihalomethana obično ostaju ispod propisanih granica. Na primjer, u zemljama poput Njemačke i Francuske, prosječne razine THM-a u pitkoj vodi često su znatno ispod EU standarda.
4. Zdravstvene preporuke: Zdravstvene organizacije u Europi, uključujući Europsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA), preporučuju kloriranje kao učinkovitu metodu dezinfekcije koja smanjuje rizik od bolesti prenesenih vodom, kao što su kolera i tifus.
5. Alternativne metode dezinfekcije: Neke zemlje istražuju i koriste alternativne metode dezinfekcije, poput ultraljubičastog (UV) svjetla i ozonizacije, kako bi smanjile upotrebu klora i njegovih nusproizvoda, ali klor ostaje najčešće korištena metoda.

Ovi podaci ukazuju na to da se u Europi kloriranje vode i dalje koristi kao ključna metoda za osiguranje sigurnosti pitke vode, uz strogu regulaciju i praćenje kvalitete.

Zaključak: UV sterilizacija kao bolja alternativa za dezinfekciju vode

Rasprava o kloru u vodi i njegovom potencijalu za izazivanje raka ostaje kompleksna. Iako neka istraživanja sugeriraju da dugotrajna konzumacija klorirane vode može biti povezana s malim povećanjem rizika od određenih vrsta raka, zdravstvene organizacije ističu da su prednosti kloriranja—prvenstveno u smanjenju rizika od bolesti prenesenih vodom—neupitne.

Iako je kloriranje vode već desetljećima osnovna metoda za dezinfekciju pitke vode, UV sterilizacija se pojavljuje kao sve popularnija i učinkovitija alternativa. Ultraljubičasto (UV) zračenje uništava bakterije, viruse i druge mikroorganizme bez upotrebe kemikalija, čime se izbjegava stvaranje štetnih nusproizvoda poput trihalomethana, koji se povezuju s potencijalnim rizikom od raka.

UV sterilizacija vode ima nekoliko ključnih prednosti u odnosu na kloriranje:

1. Nema kemijskih ostataka: Za razliku od klora, UV sterilizacija ne ostavlja nikakve kemijske tragove u vodi, čime se izbjegavaju neugodni mirisi i okusi, kao i zdravstveni rizici povezani s dugotrajnom konzumacijom kloriranih nusproizvoda.
2. Brza i učinkovita dezinfekcija: UV zračenje trenutno uništava mikroorganizme, čineći ga izuzetno brzom metodom dezinfekcije, bez potrebe za skladištenjem ili rukovanjem opasnim kemikalijama.
3. Ekološka prihvatljivost: Ova metoda ne uzrokuje zagađenje okoliša kemikalijama, za razliku od klora, koji može reagirati s organskim tvarima u vodi i zraku, stvarajući štetne spojeve.
4. Nema stvaranja nusproizvoda: UV svjetlost inaktivira patogene bez stvaranja bilo kakvih nusproizvoda koji mogu biti opasni za ljudsko zdravlje ili okoliš, čime se povećava sigurnost pitke vode.

Iako UV sterilizacija zahtijeva početnu instalaciju i struju za rad, dugoročne koristi u smislu zdravlja i ekološke održivosti čine je odličnom alternativom kloriranju, posebno za ljude koji su zabrinuti zbog potencijalnih zdravstvenih rizika povezanih s klorom u vodi. U kombinaciji s filtracijskim sustavima za uklanjanje čestica, UV sterilizacija može osigurati visoku razinu čistoće vode, bez negativnih nuspojava.

Dodatni prijedlog za uklanjanje klora iz vode su i pročišćivači vode s aktivnim filterom ugljena.

Ovi pročišćivači vode pružaju visoku učinkovitost u uklanjanju klora, kloramina i drugih kemikalija koje se koriste za dezinfekciju vode, čime poboljšavaju okus i miris vode iz slavine. Aktivni ugljen ima sposobnost adsorbiranja nečistoća, što znači da štetne tvari ostaju vezane za površinu filtera, osiguravajući čišću i sigurniju vodu za piće. Osim toga, pročišćivači s aktivnim ugljenom mogu ukloniti i pesticide, teške metale i druge organski zagađivače, čineći vodu izuzetno čistom i zdravom za svakodnevnu upotrebu.