Olovo kao zagađivač pitke vode

Od 70-ih godina, ljudi su prepoznali smrtonosne učinke olova. Iako postoje zakoni koji reguliraju upotrebu olova, još uvijek postoje proizvodi koji mogu sadržavati značajnu količinu ovog kemijskog spoja. Predmeti poput auto-akumulatora, kozmetike, komada nakita, igračaka, keramike i konzervirane hrane sadrže olovo. Nažalost, također ga ima i u našoj pitkoj vodi.

Kako olovo dospijeva u našu pitku vodu

Većina olova prisutnog u vodi potječe od materijala za vodovodne instalacije. Iako su zakoni o upotrebi olova u vodoinstalacijama postroženi od 80-ih godina, neki od cijevi i instalacija prisutnih danas datiraju prije tih zakona. Dakle, postoji velika mogućnost da cijevi, slavine i instalacije u vašem domu sadrže određenu količinu olova. Ni nove instalacije, slavine i cijevi nisu isključene iz problema s olovom. Neki od primjera uključuju upotrebu olova za lemljenje i spajanje cijevi.

Kada dođe do korozije u tim instalacijama koje sadrže olovo, olovo će se oslobađati u pitku vodu. Postoji nekoliko faktora koji utječu na to koliko će se olova oslobađati u vodu:

• Što je voda kiselija, to više može korodirati vodovodne instalacije koje sadrže olovo, što znači da će u vodi biti više olova.
• Kisik je donekle korozivan za metal. Što je više rastvorenog kisika prisutno u vodi, to će veći biti i udio olova.
• Ovisno o vrsti i količini minerala prisutnih u vodi, voda može djelovati poput galvanske ćelije koja može korodirati vodovodne instalacije koje sadrže olovo.
• Količina olova koja dolazi u kontakt s vodom također je važan faktor. Prirodno, ako vodoinstalacije sadrže olovo samo u lemu, tada će manje olova prelaziti u vodu nego, recimo, kod cijevi koje su cijele napravljene od olova.
• Temperatura vode također ima važnost – što je voda toplija, to više može korodirati metal.
• Ako cijevi imaju puno habanja, tada će postojati više površine za kontakt vode s vodovodnim instalacijama koje sadrže olovo, što znači i više ispuštanja olova.
• Važno je i koliko dugo će voda biti u kontaktu s vodovodnim instalacijama koje sadrže olovo. Što je duže to razdoblje kontakta, to će više vodoinstalacije biti korodirane.
• Ako je vaša voda “tvrda” ili sadrži puno otopljenih tvari, sklona je stvaranju naslaga u vodoinstalacijama. Kada se stvore naslage u vodovodnim instalacijama, one sprječavaju kontakt između vode i vodovodnih instalacija koje sadrže olovo. Kada nema kontakta između njih, ne dolazi do korozije i ispuštanja olova u vodu.
• Neki vodovodni sustavi koji sadrže olovo imaju zaštitni premaz iznutra. To također može spriječiti koroziju.

Sigurne razine olova

Prema Zakonu o sigurnoj pitkoj vodi (SDWA), maksimalni dopušteni udio olova na površini cijevi, slavine ili opreme koja dolazi u kontakt s vodom mora iznositi, u prosjeku, 0,25 posto ili manje. Prema Agenciji za zaštitu okoliša (EPA), sigurna pitka voda sadrži 15 mikrograma olova po litri vode ili manje.

Kada je riječ o djeci, sigurni nivoi olova se ne mogu primjeniti. Do sada nema znanstvenih podataka o “sigurnim razinama olova za djecu”. Tako da bismo trenutačno trebali pretpostaviti da čak i mala količina olova u vodi može štetiti našoj djeci.

Ljudska koža ne apsorbira olovo

Zabrinjavajuće je imati olovo u vodi za piće iz slavine. Međutim, zapravo je u redu kupati se u vodi koja sadrži olovo. Ovaj teški metal može se apsorbirati u vaše tijelo samo ako ga udahnete ili progutate. Olovo prisutno u vodi ne apsorbira se putem kože.

Negativni zdravstveni učinci olova i prevencija kroz pročišćavanje vode

Kod djece

Negativni zdravstveni učinci olova kod djece posebno su vrijedni spomena, jer ovaj teški metal nije štetan samo za njihovo zdravlje već i za njihovu akademsku uspješnost i buduću karijeru.

Kada su djeca izložena olovu i razina olova u krvi, ili BLL, dosegnu 5 mikrograma po decilitru ili više, pojavljuju se štetni zdravstveni učinci.

Najčešći štetni zdravstveni učinci uključuju:

• Probleme povezane s pažnjom
• Smanjenje kognitivne sposobnosti
• Češću pojavu problema u ponašanju

Ostali negativni zdravstveni učinci uključuju:

• Usporeni rast
• Probleme sa sluhom
• Anemiju

Važno je napomenuti da se ovi drugi učinci mogu pojaviti čak i ako je izloženost olovu značajno niska.

Djeca su često izložena olovu više nego što možda mislite. Samo u SAD-u, 2,6% djece u dobi od 2 do 4 godine ima koncentraciju olova u krvi od 5 mikrograma po decilitru ili više. U nekim od tih slučajeva dijete može doživjeti napadaje, komu, pa čak i smrt.

Kod trudnica

Olovo je opasno ne samo za trudnicu već i za dijete koje nosi. Kod odraslih, olovo se može nakupiti u kostima zajedno s kalcijem tijekom vremena. Kod trudnica, olovo koje je pohranjeno u njihovim kostima oslobađa se zajedno s kalcijem kako bi formiralo kosti fetusa. Ovaj proces je češći kod majki koje nemaju dovoljno kalcija u prehrani. To znači da ako majka ne unosi dovoljno kalcija i izložena je značajnoj količini olova, tada će se njen razvijajući fetus izložiti štetnim razinama olova. Kada se to dogodi, moguće su brojne zdravstvene posljedice:

• Postoje dovoljni podaci koji povezuju smanjeni rast fetusa ili nisku porođajnu težinu s razinama olova u krvi trudnica kada dosegnu ili premaše 5 mikrograma po decilitru.
• Šanse za prijevremeni porod veće su kod onih koje su izložene olovu.
• Razine olova u krvi koje dosegnu ili premaše 10 mikrograma po decilitru povezane su s povišenim krvnim tlakom i hipertenzijom. Osim toga, trudnice su podložnije razvoju eklampsije i pre-eklampsije.

Novorođenčad nije sigurna od razina olova u krvi njihovih majki jer se ovaj teški metal može prenijeti i putem majčinog mlijeka. Izuzetno je važno biti oprezan u vezi s izloženošću olova majke i djeteta.

Kod odraslih

Odrasli su otporniji na negativne učinke olova. Međutim, postoji određena razina izloženosti koju treba pratiti kako bi se izbjegle štetne posljedice. Čak i ako se vaša pitka voda smatra “bezolovnom”, zapamtite da postoje i drugi načini izloženosti olovu. Stoga bi superiorni pokazatelj trebao biti temeljen na razinama olova u krvi ili BLL (Blood Lead Levels). Do sada istraživanja su pokazala da će se negativni zdravstveni učinci početi pojavljivati tek kada osoba ima oko 5 mikrograma olova po decilitru krvi, drugim riječima, kada ima BLL od 5 mikrograma po decilitru.

Štetni učinci olova uključuju:

• Kardiovaskularne bolesti – povećan krvni tlak, povećana šansa za razvoj hipertenzije
• Bubrežne bolesti
• Probleme s reproduktivnim sustavom i kod muškaraca i kod žena

Utjecaj na neurološki sustav

Neurološki učinci izloženosti olovu dobro su dokumentirani i proučavani. Problem s olovom je taj što djeluje poput kalcija, ali vezuje se za receptor protein kinaze C ili PKC jače od kalcija. Kada se olovo veže za PKC, mijenja oslobađanje neurotransmitera. Ova promjena u oslobađanju neurotransmitera može dovesti do štetnih promjena u izražavanju gena i sintezi proteina. To je fiziološka osnova načina na koji olovo ostvaruje svoje neurološke učinke.

Neurološki učinci olova su prikriveni i često treba mnogo godina da se pojave. Činjenica da ovaj teški metal može ostvariti svoje neurološke učinke čak i na razinama ispod 10 mikrograma po decilitru čini ovaj zagađivač još strašnijim. Neurološki simptomi izloženosti olovu mogu se pojaviti u trenutku kada je već prekasno nešto poduzeti. Zaostajanje u kognitivnom razvoju kod djece nije očito, barem ne dok se ne povećaju mentalni zahtjevi školovanja, što je otprilike krajem osnovne škole. Iako postoje načini za ublažavanje ovog negativnog učinka, nije lako postići to, a akademski uspjeh djeteta bit će ozbiljno pogođen.

Ozbiljna izloženost olovu koja dovodi do koncentracije olova u krvi od 70 do 80 mikrograma po decilitru može uzrokovati encefalopatiju kod djece s trajnim neurološkim oštećenjima i smetnjama u ponašanju. Encefalopatija može zahvatiti i odrasle osobe, ali razina olova u krvi mora doseći 460 mikrograma po decilitru da bi došlo do toga.

Utjecaj na bubrege

Budući da bubrezi filtriraju i uklanjaju toksine iz krvi, osjetljivi su na količinu olova u njoj. Već neko vrijeme znamo da je olovo štetno za naše bubrege. Na određenoj razini olova u krvi primijetit će se olovna nefrotoksičnost, koja se karakterizira nefropatijom proksimalnih tubula, sklerozom glomerula i intersticijskom fibrozom. Trenutačno nema dovoljno informacija o najnižoj razini olova u krvi koja može negativno utjecati na bubrege. Međutim, postoje neka istraživanja koja ukazuju na ove informacije. Jedno istraživanje provedeno na populaciji pokazalo je da razina olova u krvi manja od 5 mikrograma po decilitru povezana s negativnim učincima na funkciju bubrega, što dovodi do povećanog rizika od kronične bolesti bubrega i smanjenja glomerulske filtracije te klirensa kreatinina. Osim toga, primijećeno je povećanje krvnog tlaka i povećan rizik od razvoja hipertenzije, što su uvjeti koji također mogu oštetiti bubrege. U drugom istraživanju u kojem su sudjelovali radnici iz određenih zanimanja, naznačeno je da razina olova u krvi veća od 60 mikrograma po decilitru rezultira negativnim bubrežnim učincima.

Hematološki učinci

Olovo je posebno štetno za naše hematopoetske matične stanice, koje sazrijevaju u krvne stanice, posebno one koje pripadaju crvenoj krvnoj liniji. Stanice koje pripadaju ovoj liniji namijenjene su stvaranju hemoglobina kako sazrijevaju. Problem s olovom je taj što može ometati enzime potrebne za stvaranje hemoglobina. Konkretno, olovo ometa enzim koji pomaže povezivanju željeza sa hemoglobinom, što može dovesti do smanjenja stvaranja hemoglobina. Srećom, postoji utvrđeni prag izloženosti olovu. Agencija za zaštitu okoliša izjavila je da bi razina olova u krvi trebala biti manja od 50 mikrograma po decilitru za odrasle i 40 mikrograma po decilitru za djecu. Međutim, neka znanstvena istraživanja spustila su prag na 25 mikrograma po decilitru za djecu. Unatoč učincima olova na naše hematopoetske matične stanice, olovna anemija je rijetka kod odraslih, češća je među mlađima.

Utjecaj na endokrini sustav

Vitamin D igra ogromnu ulogu u rastu stanica, sazrijevanju i razvoju zuba i kostiju. Olovo sprječava pretvaranje vitamina D u njegovu aktivnu i hormonalnu formu. Kada se to dogodi, vitamin D ne može obavljati svoju ulogu. To je posebno štetno za djecu u razvoju jer prolaze kroz brzi rast. Srećom, negativni učinci olova na rast javljaju se pri višem pragu od 62 mikrograma po decilitru i mogu se spriječiti osiguravanjem da dijete dobiva dovoljno kalcija, fosfora i vitamina D.

Kako izbjeći izloženost pomoću pročišćavanja vode

Roditelji trebaju preuzeti odgovornost zaštite svoje djece od izloženosti. Temeljito operite ruke svoje djece kada se igraju na tlu, jer prašina ili tlo mogu biti zagađeni olovom. Također operite njihove igračke, jer bi mogle biti prekrivene tlom ili prašinom koja sadrži olovo. Poučite ih da ne stavljaju ruke u usta dok se igraju na tlu. Ako su još uvijek premaleni da bi ih se moglo poučiti, ne dopustite im da se igraju na tlu.

Čistite prašnjave površine u svojoj kući i skinite cipele prije ulaska u kuću. Ponovno, prašina ili tlo mogu sadržavati olovo.

Ako su vaše instalacije za vodu zastarjele, trebate ih zamijeniti instalacijama koje ne sadrže olovo. Ako to nije moguće, privremeno rješenje bilo bi pustiti vodu dok ne postane hladna. Također možete koristiti metode za pročišćavanje vode kako biste uklonili olovo iz vode. Pazite da dobijete filtere za vodu za obrnutu osmozu i/ili s aktivnim ugljenom, jer su to jedini filtri koji učinkovito uklanjaju olovo iz vode.

Hranite svoju djecu hranom bogatom kalcijem, vitaminom C i željezom. Pokazano je da ovi vitamini i minerali konkuriraju apsorpciji olova. Ako se uzimaju u dovoljnim količinama, spriječavaju apsorpciju olova.

Nemojte koristiti boje na bazi olova – ako vaš dom ima boje na bazi olova, budite oprezni kada se boja počne skidati. Ako se ne ljušti ili puca, bolje je ostaviti boju na bazi olova na miru. Ali kad počne otpadati, nemojte brusiti površinu da biste je uklonili, jer će to generirati prašne čestice. Umjesto toga, angažirajte stručnjaka koji se bavi sigurnim uklanjanjem boja na bazi olova.

Zaključak

Olovo u pitkoj vodi predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju, s posebnim rizicima za djecu, trudnice i odrasle. Pročišćavanje vode ključno je za zaštitu od olova, s korištenjem metoda kao što su obrnuta osmoza i aktivni ugljen. Dodatno, svjesnost o potencijalnim izvorima i modernizacija vodovodnih sustava važni su kako bismo se dugoročno zaštitili od ozbiljnih zdravstvenih posljedica

Izvor: Kraken Sense